Primjena otopine natrium oksiklorita* u otorinolaringologiji

Bolesti kod čijeg liječenja je korišten natrijev oksiklorit:

- kronični tonziliti i angine
- kronični faringiti
- kronični otiti, uključujući i postoperativne
- erizipel nosne školjke
- opekline i ozebljine
- furunkul ušnog kanala, inficirani ateromi ušnih školjki

Kod gnojnih otita, uključujući i postoperativne, korišten je oksiklorit koncentracije 800 mg/l, jer slabije koncentracije su bile manje djelotvorne. Poslije odstranjivanja gnojne sekrecije iz vanjskog ušnog kanala u uho je nakapano 8 – 10 kapi otopine s pritiskom na tragus, s ciljem da otopina prođe u dio bubnjića (što se pokazuje prisustvom otopine u ustima i nosu bolesnika). Ukapavanje je vršeno 5 – 6 puta u tijeku 24 sata. Kod 23 bolesnika koji su liječeni ovim načinom, kombinirana je fizioterapeutska metoda (UVI, magneto-laseroterapija). Tradicionalna terapija nije primjenjivana.
Poboljšanje je nastalo kod 18 bolesnika poslije 10 – 12 dana, a klinička slika na upornu remisiju poslije 18 – 20 dana.
Kod 5 bolesnika produžila se gnojna sekrecija, pa je zato dalje nastavljena tradicionalna terapija. Srednje statistički trajanje liječenja kriničnog otita u stadiumu pogoršanja je 16 – 21 dan.
Kod ispitivanja otopine za liječenje kroničnog i akutnog tonzilitisa, promatrano je 26 bolesnika. Za liječenje su korištene otopine koncentracije 600 – 800 mg/l. Najbolji efekat je postignut primjenom otopine koncentracije 800 mg/l (ispiranje lakuna na tonzilama po 40 ml otopine na svaku tonzilu svakodnevno). Treba napomenuti da kod 12 bolesnika, kod kojih je na početku bio prisutan bol, poslije 3 – 4 dana dobili osjećaj pečenja, tako da se morala smanjiti koncentracija otopine, a kod 3 bolesnika prekinuti proceduru ispiranja sa natrijevim oksikloritom i isti zamjeniti drugim sredstvom.
Ovim načinom 2 bolesnika su završila liječenje sa oksikloritom bez primjene tradicionalne terapije (antibiotici i sulfonamidi). Od terapijskih metoda primjenjivane su UVI, kvarc, magneto-lasero terapija. Poboljšanje je nastalo poslije 7 – 10 dana.
Kod liječenja faringita, odabrane su najrasprostranjenije forme: hipertrofična i atrofična. Promatrana su 32 bolesnika. Liječenje je započeto najmanjom koncentracijom natrijevog oksiklorita, s povećanjem do maksimalne. Kod 2 bolesnika primjećeno je pogoršanje općeg stanja i kod primjene najmanje koncentracije, a u kliničku sliku uključio se i osječaj pečenja i svraba u oblasti ždrijela, pa je zato dalji tretman prekinut.
Kod ostalih 30 bolesnika konstatirano je poboljšanje: poslije 6 – 7 dana kod atrofične forme, sluz, kraste, kore na zadnjem zidu ždrijela su nestale, blijedilo se značajno smanjilo i sluznica je počela dobivati blago crvenkastu boju. Kod hipertrofične forme smanjivan je otok i hipertrofija granula i zadnjih valjaka na tonzilama s poboljšanjem općeg stanja.
Liječenje je provođeno sa dvije koncentracije otopine natrijevog oksiklorita: 600mg/l kod 18 bolesnika i 800 mg/L kod 12 bolesnika (maksimalna koncentracija je primjenjivana u slučajevima kada manja koncentracija nije dovodila do peckanja i svraba).
Tretiran je zadnji zid farinksa s izabranom otopinom 2 puta u 24 sata, stavljanjem tampona od vate na sondu u tijeku 10 - 12 dana.
Ozebljine, opekline i erizipel ušnih školjki liječeni su na slijedeći način: na oboljelim mjestima poslije kirurške obrade stavljani su oblozi, obilno natopljeni u otopini natrijeva oksiklorita koncentracije 800 mg/l i pokrivani su kompresom od gaze. Zamjena obloga i previjanje je vršeno dva puta u tijeku 24 sata.
Kod promatranja procesa liječenja, infekcija rane nije bilo. Znaci upale su nestajali poslije 5 – 7 dana, što se poklapa sa statističkim podacima.
Znakove neželjenih pojava nisu uočeni. Ovakvim načinom liječeno je 5 osoba. Od fizioterapeutskih metoda primjenjivana je kvarcna terapija.
S furunkulima u ušnom kanalu u danom periodu promatrano je 5 bolesnika, a s inficiranim ateromiima 4 bolesnika. Naše primjene natrium oksiklorita bio sljedeći: poslije otvaranja gnojnog žarišta i odstranjivanja patološkog sadržaja, u mjesto je postavljan tampon sa natopljenim natrijevim oksikloritom (koncentracije 800 mg/l) i preko njega gaza natopljena istom otopinom. Tampon je mijenjan 2 – 3 puta u tijeku 24 sata (u zavisnosti od količine gnoja). Poslije 5 – 6 dana rana je bila čista i počinjao je proces granulacije. Od fizioterapeutskih metoda primjenjivana je magneto-laseroterapija.
Treba napomenuti da su dvojica bolesnika s furunkulom bili bolesnici oboljeli od dijabetesa, no ni kod njih se nije produžio termin liječenja.
Ovim načinom liječenja otopinom natrijeva oksiklorita tretirano je ukupno 95 bolesnika. Popratne pojave u vidu svraba, pečenja, golicanja (nagon na kašalj) primjećeni su kod 5 bolesnika, što iznosi ukuno 5,2%.
Kod 94,8% bolesnika utvrđena je dobra podnošljivost otopina natrijeva oksiklorita i izliječenje od uzročnika bolesti.

* Natrium oksiklorit primjenjivan za naprijed navedena klinička ispitivanja adekvatan je otopini DIAORAL i OTONAZAL kapi.

Ostali članci:

Primjena preparata Endoasept u kliničkom tretmanu pacijenata sa HPV infekcijom Hospitalna infekcija u Držvnoj bolnici Sarajevo uz izvjestaj o korišćenju preparata DIASEPT za lokalni tretman kirurških rana Izvještaj o kliničkom ispitivanju otopine natrium oksiklorit* u maksilofacijalnoj kirurgiji i stomatologiji Kliničko ispitivanje otopine natrium oksiklorita* u terapeutskoj stomatologiji Izvješće o rezultatima ispitivanja otopine natrijevog oksiklorita* u liječenju opeklina Iskustvo o korištenju preparata DIASEPT u Općoj bolnici Sarajevo u periodu od 1992. do 2001. godine Mikrobicidno djelovanje otopine natrijevog oksiklorita u raznim koncentracijama* Protiv MRSA atomskim kisikom (Večernji List, 19. srpnja 2010)